Hormoni su u osnovi sitne molekule koje prenose neku poruku od mjesta A do mjesta B kako bi se u tijelu poduzela određena akcija. Cijeli sustav premrežen je informacijskim kanalima kojima putuju različiti signali i u toj gustoj mreži postoje mehanizmi kontrole i popravaka grešaka, no oni traže određene resurse i održavanje.
Resursi i održavanje hormonalnog balansa
Hormonalni sustav se sastoji od samih molekula koje su hormoni, nekih nosača za određene hormone i receptora! Ono što je važno za naglasiti je da se hormoni izlučuju u određenim organima, endokrinim žlijezdama i po potrebi bivaju izlučeni u krvotok, a dolaskom na mjesto gdje su potrebni im tek sustav nosača i receptora omogućuje ulazak u stanicu. S druge strane, neki drugi nosači omogućuju cirkulaciju hormona po krvi dok ne stignu na mjesto gdje trebaju prenijeti signal.
Razlikujemo hormone lipidne strukture, i one proteinske strukture bazirane na aminokiselinama ili one bazirane na peptidima (niz aminokiselina).
Ovi lipidni su netopivi u vodi, ali lako ulaze u stanicu koja također ima fosfolipidni dvosloj u svojoj membrani no dok dođu do stanice, moraju biti nošeni posebnim proteinskim nosačim (npr. ukupni testosteron u krvi sadrži i proteinskim nosačem vezani testosteron i onaj slobodni koji je stanicama na raspolaganju).
Aminokiselinski hormoni poput tiroksina, melatonina, adrenalina i dr, topivi su u vodi no za ulazak u stanicu zahtjevaju posebne receptore na stanici. Slično je i sa peptidno strukturiranim hormonima poput oksitocina, FSH, inzulina i drugih – topivi su u vodi no ne mogu samo tako ući u stanicu kroz fosfolipidni sloj stanične membrane. Kod njih moramo imati na umu osjetljivost receptora na hormone prisutne u krvotoku (npr. u perimenopauzi imamo puno FSH, ali stanice jajnika na njega slabo reagiraju ili možemo imati puno inzulina no ako receptori na stanicama na njega ne reagiraju, on ne može odraditi svoju funkciju).
Iz ovoga stoji da nam je za samu sintezu i cirkulaciju hormona, potrebno unositi adekvatnu količinu aminokiselina (hrana koja sadrži proteine), ali i mineralnih tvari i vitamina te esencijalnih masnih kiselina i vode kako bi se oni dobro transportirali tijelom. Posljednji no vrlo bitan resurs potreban za adekvatno funkcioniranje hormonalnog sustava je redovan periodičan odmor – odmor od hrane, odmor od rada, odmor od svjetla – spavanje.
Kako nastaje hormonalni disbalans?
U nedostatku resursa (hranjivih tvari) za sintezu i prijenos hormona, u pretjeranom stimuliranju receptora određenim hormonima, u uvjetima onečišćenja organima endokrinim disruptorima i stresom, u uvjetima nedovoljnog odmora – nastaju hormonalni disbalansi. Ovdje je važno napomenuti da su svi hormoni međusobno povezani, sve u tijelu je međusobno povezano i istovremeno povezano s duhom! U ovom članku neću ulaziti u detalje nastanka hormonalnih disbalansa jer se želim osvrnuti na tehnike rješavanja tih disbalansa.
Spomenuli smo endokrine žlijezde koje proizvode hormone. One u nekim situacijama oslabe funkcijom ili u slučaju štitnjače npr. mogu i izrazito pojačati funkciju. Same žlijezde su pri tome kontrolirane hipotalamusom i krovnom žlijezdom hipofizom. To otprilike izgleda ovako – ovisno o tome kakvo je stanje u organizmu, prvo hipotalamus i hipofiza luče određene hormone koji putuju do perifernih endokrinih žlijezdi npr. štitnjače ili jajnika, da bi to njima bio signal za lučenje drugih hormona koji trebaju pokrenuti neku akciju. Primjerice, u smanjenoj količini hormona koje prizvodi jajnik, mi dakle moramo znati da li je prolem u jajniku ili u direktivama hipotalamusa i hipofize.
Regulacija hormona nadomjesnom terapijom hormona
Pisala sam ranije o primjeru hipotireoze izazvane autoimunom bolešću štitnjače, Hashimoto tireoiditisom. Jedna od ideja hormonalne terapije je da se hormoni koje samo tijelo (endokrine žlijezde) malo proizvode, jednostavno nadomjeste izvana. Pri tome se uz takvu terapiju ipak treba postaviti pitanje, može li se nešto učiniti po pitanju uzroka zbog kojeg je žlijezda primarno i počela proizvoditi manje hormona no što je potrebno.
Druga strategija korištenja hormonalnih terapiju u svijetu, jest blokiranje određenih hormona. Npr. ako imamo “podivljali”, pojačani estrogen kod žene s endometriozom i estrogenskom dominacijom, logično se čini, barem privremeno, taj estrogen primjenom nekih drugih hormona zablokirati kako ne bi radio problem. Kao i gore, valja se istovremeno pitati i koji je uopće bio razlog da estrogen “podivlja”.
Treći primjer je odabir hormona kao metodu kontracepcije pri čemu se hormoni prirodnog menstrualnog ciklusa doslovce blokiraju kako ne bi došlo do ovulacije i pri tome do neželjenog začeća. No ako ste čitali moj prethodni članak o važnosti ovulacije za opće zdravlje žene, možete pojmiti koliki ovo može biti problem u slučaju dugoročne primjene ovakve terapije, a da ne govorim ukoliko ona nije praćena adekvatnom nadoknadom određenih nutrijenata koji se dokazano pojačano troše uslijed korištenja hormonalnih kontraceptiva (vitamini B skupine, cink itd.).
Četvrti primjer je korištenje sintetskih analoga hormona i sintetskih bioidentičnih hormona u liječenju neplodnosti gdje se ovisno o hormonalnom statusu i postojećoj dijagnozi, hormoni ili blokiraju (npr. endometrioza i blokiranje estrogena) ili nadomještaju (amenoreja, tanak endometrij, perimenopauza i slično). Pri tome je jako važno samo da ste dobro informirani i da znate:
Tek znajući takve informacije možete donijeti informirane odluke i aktivno sudjelovati u svom liječenju. Ne dopustite da budete samo broj u klinici za neplodnost i da osoblje nema vremena odgovoriti vam na sva vaša pitanja – oni su tamo zbog nas! Neplodnost je psihofizički izazov sam za sebe i zadnje što vam treba je dodatna neizvjesnost zbog tijeka liječenja i pogoršanje psihičkog stanja (depresija, promjene raspoloženja i slično) bez upozorenja i podrške. Ne prihvaćajte odgovor “to vam je tako, izdržite”. Slušajte intuiciju, tražite druga stručna mišljenja, informirajte se i ne pristajte na second best za sebe i svoje buduće dijete!
Ako osjetite da za nešto nije pravi trenutak, uzmite si vremena da donesete pravu odluku iz informiranosti i želje, a ne iz straha i od bilo kuda nametnutog pritiska!
Vrste hormona za takve terapije
Nakon što sam vam navele osnovne, najčešće razloge korištenja hormonalne terapije, ajmo pričati o oblicima tih hormona koje možemo odabrati kao terapiju.
Morate znati da postoje:
Ovo je informativni članak i ja k tome nisam liječnik pa ne očekujte da ćete ovdje naći odgovor da li je hormonalna terapija i u kojem obliku prikladna za vas ili ne. No ono na što bih vam voljela skrenuti pozornost kod odabira terapije u razgovoru s liječnikom i terapeutom, jest da svaka od ovih opcija ima svoje prednosti i nedostatke.
Čak i niskodozirani homeopatski hormonalni pripravci (oprez kod izražavanja doziranja i potenciranja), primjenjeni u krivom trenutku tijekom menstrualnog ciklusa mogu unijeti kaos u cijelokupnom zdravstvenom stanju i od malog problema napraviti još veći. Važno je da pratite svoj menstrualni ciklus kako bi znale u kojoj ste točno fazi (vidi moj tečaj o tome i cijelu konferenciju o menstrualnom ciklusu!), ali i da se oko ovakvih terapija konzultirate sa stručnjacima (vidi predavanja konferencije Vrijednost žene 2021 sa Natalijom Wagensommer i dr.Sanjom Toljan).
Slično se može dogoditi i sa bioidentičnim hormonima koji su u osnovi puno bolja opcija od sintetskih analoga, ali primjenjeni u krivo vrijeme i krivoj dozi – mogu učiniti dodatni kao i pogoršati osobi cjelokupno zdravlje. Ovo se kako na žene, jednako odnosi i na muškarce. Kod žena je i tu važno pratiti svoj menstraulni ciklus i znati svoju genetsku pozadinu, a u slučaju nadomjestka estrogena, važno je poznavati i način na koji se vas estrogen metabolizira te osigurati podršku svim fazama metabolizma estrogena. Osim toga, imajte na umu da sve što se zove progesteronskom kremom – nije nužno izvor bioidentičnog USP mikroniziranog progesterona!
Jasno je da kao i u prethodnim slučajevima i kod sintetskih analoga treba u ovisnosti o fazama ciklusa definirati doziranje no tu imamo dodatni aspekt koji treba uzeti u obzir. Razmišljaš li o takvoj terapiji – dobro s liječnikom prođi moguće nuspojave i skupine rizika i uvjeri se da ne pripadaš skupini žena za koje dugotrajna upotreba neke hormonalne terapije neće predstavljati rizik po zdravlje ili čak život. Osim toga, jako je važno da uzmeš u obzir dostupne znanstvene dokaze o tome koja terapija ubrzava trošenje kojih hranjivih tvari da ih možeš u suradnji s liječnikom i nutricionistom adekvatno nadoknaditi.
Ne ignoriraj onu dugu listu mogućih nuspojava uz klasične hormonalne nadomjesne lijekove misleći “ma neće mene”. Ako ne znaš jesi li u nekoj skupini rizika, traži liječnika da poduzme dostupne pretrage da to provjerite!
Nadam se da ti je članak bio od pomoći u donošenju odluke o tome pristaješ li, na koliko dugo i uz koje dodatne mjere na hormonalnu terapiju te u kojem ćeš ju obliku za sebe tražiti. Svakako ću ti biti zahvalna, ako članak ocijeniš korisnim i podijeliš ga zbog toga na svojim društvenim mrežama.
Jer žena je ženi podrška! Hvala ti što si tu i što čitaš <3
