Ovo je moja osobna priča začinjena pokojom misli o začeću iz mog stručnog iskustva praćenja parova na putu do bebe stoga te ljubazno molim ili ne čitaj članak uopće ili pročitaj oba dijela u cijelosti.
Vjerojatno će vas iznenaditi početak, a neke od vas će neki dijelovi možda i naljutiti/trigirati. To je sve ok. Ovo je samo moja priča, samo moje mišljenje i nema apsolutno ništa sa tvojim iskustvima i stavovima, koji su opet, samo tvoji. I ovo je vrlo intimna i iskreno prenesena priča pa te pozivam da to poštuješ bez obzira kakvo tvoje mišljenje o tome bude.
Suprug i ja smo skupa od moje 17. godine i još tada smo se dogovorili da nećemo imati djecu. On je bio dovoljno obazriv i nježan prema mojoj biologiji (puno više nego ja sama) pa me znao pitati jesam li još uvijek ok s tim da nemamo djecu. Moj odgovor je dugo bio, da da, držimo se primarnog plana.
Tjerala sam karijeru, bavila se zacijeljivanjem svog bića, učila o životu, o duhovnosti, o biokemiji, fiziologiji, hrani, ljudima…
I nije da se ja na to njegovo pitanje nisam iskreno preispitivala, čak i testirala, jer stvarno sam htjela biti sigurna da nikada kasnije tu odluku ne požalim. No godinama je odgovor iznutra bio ne – ne želim imati djecu. Godinama su strahovi i traume iza te odluke bili u dominaciji, a sada retrogradno gledajući, velik dio moje kreativne energije, potisnut. Jedino što se s godinama promijenilo je da sam u nekom trenutku, pod utjecajem mudrih riječi drage prijateljice Branke, prestala komunicirati to kao isključivo ne i koristiti terminologiju u stilu kako bude bit, bit će, otvorena sam za sve opcije (ne znajući u biti što to točno znači).
A onda se početkom 2019. godine dogodilo nešto bitno. Dogodio se poziv. Glas iznutra ili odozgo mi je javio da se pripremim jer sam odabrana biti majkom.
Ako nešto u životu njegujem i slušam, to je intuicija. Pričala sam sa suprugom i odlučili smo se ovaj put skroz otvoriti toj ideji, prepustili smo se tom glasu i stavili na raspolaganje ne znajući ni kada ni gdje, pa šta bude. U biti smo nastavili sa svojim životima no negdje u primozgu smo kod donošenja bitnih životnih odluka, imali na umu da ubuduće moramo ostaviti mjesta za dijete i potrebe djeteta, ako do toga dođe. Još smo živjeli u Njemačkoj i mislim da tada prvi put u životu nisam znala što mi je činiti pa sam bila sretna da je suprug preuzeo konce u svoje ruke. Inicirao je povratak u Hrvatsku, sređivanje kuće i najvažnije, počeo je s redovnom duhovnom praksom moleći da se što je najbolje moguće, oboje pripremimo za roditeljstvo ako je to naš put po volji Božjoj.
Znala sam da smo vođeni, svakako sam bila podržana (jer sam blagoslovljena divnim krugom mudrih ljudi) i da sve što se treba dogoditi, će se dogoditi u pravo vrijeme. Na nama je bilo samo da brinemo o svojim tijelima, svojim mislima i duhu!
Od tog kraja 2019. smo se bavili svime samo ne “pravljenjem djeteta”! Ja sam se suočila sa teškom iscrpljenošću, saznala za kanceroznu leziju cerviksa, kad sam se s tim uhvatila u koštac, krenuo je show sa koronom, na kući je bilo više posla nego što smo mislili, posao sa savjetovanjem parova na putu do bebe je išao super pa sam bila poprilično zaposlena i tako je prolazila 2020-a.
Jedino čime smo se u to vrijeme dosljedno bavili, bilo je dovođenje naše unutrašnjosti (duh, misli, tijelo) i neposrednog okruženja (kuća, odnosi sa bliskom zajednicom) u balans.
Za ovaj prvi dio bih stoga sumirala bitnu poruku iz ove moje (naše) osobne priče.
Ako me pitate kako sam ostala trudna, ja bih rekla da se to pitanje mora raščlaniti u dva dijela.
Iako oba pitanja zvuče slično, bitno su različita. Jer odgovor na prvo pitanje glasi – baš ništa u smislu nekih aktivnosti/koraka ja nisam učinila da ostanem trudna.
Jedino što sam napravila da ostanem trudna, otvorila sam se toj ideji i unutarnjom odlukom se odazvala onom pozivu na majčinstvo!
To je povuklo posljedicu da su naši seksualni odnosi bili svjesniji, dublji, potpuniji, jer smo znali da svaki onaj predovulatorni može rezultirati malim čudom. Mislim da je bitnu ulogu odradio moj suprug, provodeći predano i dosljedno duhovnu praksu koja je uz molitvu za moje zdravlje sada uključivala i molitvu za začećem, ako je to za nas volja Božja. Sve ostalo, je zapravo Božje djelo na koje smo nas dvoje imali minimalan utjecaj.
Mislim da će svim kontrol freakovima u vama (poput mene) biti interesantniji drugi dio ovog članka u kojem ću opisati što sam to sve radila da se pripremim na trudnoću. O tome između ostalog učim u svojim online tečajevima i konferencijama Vrijednost žene pa te za detalje pozivam da se pridružiš stotinama žena koje su već uključene!
Kontrol freak s velikim respektom u biologiju reprodukcije u meni je znao da osim redovnog predovulatornog sexa, i otvorenosti ideji majčinstva, nemam puno utjecaja da li i kada ću postati majka, ali ono nad čim sam imala kontrolu – jest da moje tijelo bude u što boljem stanju kada i ako do trudnoće dođe. A vidjet ćete da se to svodilo na sve ono što sam za svoje blagostanje radila i prije 2019. godine plus još neke sitne detalje koji su se putem otvarali!
Dakle, što sam učinila da ostanem trudna? Gotovo ništa. Postoji od mene jedna puno veća inteligencija koja je to sve smislila i odradila!
Što sam činila da se pripremim na trudnoću? Svašta nešto, pročitaj u nastavku i svakako se prijavi na moj newsletter na naslovnoj strani kako bi dobivala pravovremene informacije o novostima i popustima (jedna se akcija sprema uskoro!)
