Ako znaš odgovor na ovo pitanje o glikemiji, moguće je da ćeš lakše dovesti svoj metabolički status, hormonalni disbalans i samu endometriozu pod kontrolu. Naime, endometrioza je kronično upalno stanje ovisno o estrogenu. Odlikuje ga stanje tzv. estrogenske dominacije i neravnoteže tog estrogena u odnosu na progesteron koji bi trebao dominirati drugom fazom menstrualnog ciklusa (nakon ovulacije). Dominacija estrogena tijekom ciklusa (hormona normalnog i tipičnog za prvu, folikularnu fazu menstrualnog ciklusa) kao da raspiruje vatru tj. upalu po organizmu tijekom cijelog menstrualnog ciklusa (od prvog dana menstruacije do prvog dana nove menstruacije). To se u konačnici manifestira kao niz neugodnih i prije svega bolnih tjelesnih i psihičkih simptoma te značajno narušava kvalitetu života žene s endometriozom.
No kakve veze osjetljivost tijela na glukozu i inzulin imaju sa endometriozom, zašto je bitno da žene s endometriozom nadziru i svoj glikemijski status?
Pojasnimo najprije što je glikemijski status i koji su adekvatni načini da ga kontroliramo. Kada u organizam unesemo hranu, ona se u našem probavnom traktu metabolizira i to, između ostalog, dovodi do porasta glukoze (šećera) u krvi. Kako su krvne žile, a posebno mozak, vrlo osjetljivi na koncentraciju glukoze u krvi, ona mora biti strogo regulirana. Ako se dogodi da je koncentracija glukoze u krvi previsoka predugo vremena, stradaju krvne žile i konačno se mozak dovodi u veliku opasnost. Kako bi zbog navedenog razloga organizam osigurao kontroliranu koncentraciju glukoze u krvi, gušterača na svaki porast glukoze u krvi, izlučuje inzulin – hormon koji tu glukozu povlači iz krvih žila u stanice. Na stanicama su receptori koji kada prime (prepoznaju) molekule hormona inzulina, otvore vrata stanice da glukoze može iz krvi ući u stanicu i rasporediti se dalje po tijelu gdje je potrebna bez opasnosti po krvne žile i mozak. Problem nastane ako na veliku količinu glukoze u krvi, gušterača ne reagira adekvatnim izlučivanjem inzulina, ili ako na veliku količinu glukoze u krvi gušterača izluči inzulin, ali receptori na stanici ga ne prepoznaju, stanica se ne otvara i glukoza i dalje ostaje u krvnim žilama dok istovremeno puno inzulina cirkulira organizmom. Niti jedno niti drugo stanje nisu dobri i stvaraju velik metabolički rizik po organizam.
Ono što se najčešće radi, jest da se redovnom kontrom kompletne krvne slike izvadi i glukoza natašte. To je pretraga koja će ukazati na problem, ako već ranom zorom imamo problem sa regulacijom glukoze. U tom trenutku mi već imamo značajan problem.
Puno bi bolje bilo kada bi se uz tu glukozu ujutro izvadio i inzulin te HbA1c. Time bi se dobila nešto detaljnija slika no i dalje se značajni poremećaji glikemije mogu prošvercati iza urednih rezultata tih pretraga.
Puno bolja pretraga je test opterećenja glukozom, OGTT i uz to C-peptid jer je puno stabilniji marker za inzulin. OGTT bi pokazao kako reagiramo na veliku količinu glukoze, tj. da li naš organizam uspješno povlači veliku količinu glukoze iz krvi natrag u tkiva. C-peptid bi pokazao da li gušterača izlučuje previše inzulina. Ako OGTT pokaže da se nakon 2 sata od unosa otopine za opterećenje glukozom, razina glukoze nije vratila na početnu razinu, ili se spustila ispod početne razine – osobi sa endometriozom koja već ima prisutnu metaboličku upalu to treba biti signal za redovni i detaljni nadzor glikemije te korekciju prehrane i načina življenja s ciljem ostvarivanja što boljeg glikemijskog statusa.
Previše glukoze kao i previše inzulina, nije dobro i doprinosit će ne samo metaboličkoj upali nego i neurološkim upalnim stanjima, a to kod endometrioze može značiti još više boli.
Za kraj spominjem još detaljniju pretragu, utvrđivanje profila glukoze u krvi kroz dan/noć, gdje se bilo glukometrom ili posebnim sustavom senzora i čitača, status glukoze u krvi provjerava u 7 do 16 ili više točaka u dana ovisno o unosu hrane i tjelesnoj aktivnosti te emocionalnom stresu. Osobama koje imaju komplicirana kronična metabolička stanja (endometrioza, pcos, inzulinsku rezistenciju, i sa njima povezanu neplodnost) i jesu u mogućnosti detaljno nadzirati svoju glikemiju tijekom dana i noći ili istu barem testirati tijekom 14 dana, toplo preporučujem 24-satni profil glikemije putem senzora i čitača (Freestyle Libre, Abbott – nije reklama, nije poslovna suradnja, nemama ništa od isticanja tog proizvoda osim tople preporuke jer znam koliko je teško optimizirati glikemiju kod kroničnih upalnih stanja bez detaljnog uvida u to koja hrana i aktivnosti na koji točno način djeluju individualno na nas)
Uputno je svakako:
Valja zapamtiti da mladim ženama reproduktivne dobi, koje imaju endometriozu, nije cilj samo izbjeći dijabetes, infarkt ili moždani udar ili karcinom. Cilj bi trebao biti težnja ka optimalnom glikemijskom, lipidnom, neurološkom i hemostatskom statusu.
Cilj je blagostanje i dobra kvaliteta života žena s endometriozom, a ne samo odsustvo bolova i teških bolesti.
Ne bi nam trebalo biti dovoljno izbjeći samo klinički značajan odmak od ravnoteže, već postići optimalnu ravnotežu unutar datog intervala.
Osim same estrogenske dominacije koja generira cijelokupni problem endometrioze (bolove menstrualne, kod defekacije i mokrenja, kod spolnih odnosa; rast čokoladnih cisti, priraslice koje zatvaraju jajovde itd.), moramo biti svjesni i da postojeće neoperativne metode liječenja endometrioze, doprinose narušavanju dugoročnog metaboličkog zdravlja žene:
Sami bolovi i psihofizički stres koji žene s endometriozom proživljavaju, uzrokuju promjene u status crijevne mikrobiote i do 80% imunološkog odgovora vezanog uz zdravlje crijeva. Ako se tome dodaju količine konzumiranih analgetika, vrlo često prisutna loša prehrana i neuredne životne navike (kasno lijeganje, alkohol, dugo sjedenje, noćni rad za računalom ili scroll-anje po mobitelu itd.), ali i isključivo progestinska hormonalna terapija (npr. dienogest) onda imamo ozbiljan metabolički problem koji još pogoršava rizik žena s endometriozom od kardiometaboličkih bolesti i njihovih komplikacija.
Isključivo progestinska hormonalna terapija čak ireverzibilno može promijeniti perifernu osjetljivost na inzulin, smanjiti kapacitet gušterače da luči dovoljno inzulina, podizati ukupni kolesterol i smanjiti razine poželjnog HDL kolesterola. Važno je napomenti da su svi oralni kontraceptivi i hormonalne terapije kontraindicirane kod osoba sa povijesti gestacijskog dijabetesa i narušene osjetljivosti na glukozu, kao i kod osoba u riziku od trombofilije (1).
Postavlja se pitanje: koliki broj žena što koriste različite vrste hormonalne terapije (bilo kao terapiju za endometriozu, pcos i druge benigne ginekološke poremećaje, ili profilaktički za druge bolesti ili kao metodu kontracepcije); koliko njih je sa sigurnošću, adekvatnim laboratorijskim testiranjem, isključilo da nema problem s osjetljivosti na glukozu i inzulin, da nema narušen lipidogram ili da nema urođen rizik od tromboza (uključujući temu narušene metilacije uz činjenicu da oko 55% stanovništva prema podacima za Hrvatsku, ima polimorfizam na genu za MTHFR i ne može folnu kiselinu pretvoriti u aktivni, metilirani oblik, metil-tetra-hidro-folat (2,3)).
Tek adekvatnim laboratorijskim provjerama se može doći do procjene sigurnosti primjene hormonalnih terapija. Za one žene kojima taj rizik nije prihvatljiv, društvo u cijelosti mora osigurati adekvatnu terapiju i liječenje endometrioze bez nuspojava i rizika.
Nadam se da sam ovim člankom pojasnila zašto bi bilo važno nadzirati detaljno svoj glikemijski, lipidni i hemostatski (rizik od duboke venske tromboembolije & metilacija) i da sam ohrarila vas žene s endometriozom da glasnije tražite informiranost i podršku od osoba koje vas savjetuju i pružaju vam zdravstvenu skrb. Imajte na umu da vam ginekolog vrlo često nije dostatna podrška, te da suradnja endokrinologa, nutricioniste, psihoterapeuta i drugih specijalista može biti od vrlo velike koristi da visoke metaboličke rizike povezane s endometriozom držite pod kontrolom ili minimizirate uz istovremeno poboljšanje kliničke slike endometrioze i kvalitete života.
Ono što kod mene možete pronaći kao vid podrške, jesu:
Znanje je moć! Živjele!
Reference:
