Menu
Za optimalno zdravlje i funkcionalnost, potreban nam je uravnotežen unos hranjivih tvari te uredan životni stil u kojem mirne faze nadmašuju stresne faze. Ipak, za zdravlje i blagostanje nam je jako bitan hormonalni balans, a između hormona i proteina postoji posebna veza.
Aminokiseline
Krenimo od početka. Hrana koju mi unosimo sastoji se od proteina, masnoća, ugljikohidrata, prehrambenih vlakana, te vitamina i minerala i vode. Sve nam je to potrebno. No za potpunu funkcionalnost potrebno je da se proteini iz graška, mesa, ribe, jaja, sjemenki i drugih namirnica koje kroz dan unesemo u tijelo, metaboliziraju do aminokiselina. Cijepanjem velikih molekula proteina uz pomoć specifičnih enzima (metaboliziranje/probava proteina) koji se luče u probavnom traktu, dobivamo aminokiseline koje naše tanko crijevo onda apsorbira (“upija”) i koristi za izgradnju tijela ili za razne funkcije. Znamo da su nam aminokiseline potrebne za mišiće, ali podsjetimo se – potrebni su nam i za stvaranje hormona!
Već sam u ovom članku pisala o tome da je za sintezu hormona potreban adekvatan unos aminokiselina. No ima jedan aspekt veze hormona i proteina o kojem se ne govori dovoljno, a vrlo je bitan. Hormoni se neće sintetizirati od velikih proteina niti nešto manjih peptida. Ni neki drugi bitni procesi neće raditi samo na dostupnim proteinima. Potrebne su nam aminokiseline.
Metabolizam proteina
Da bismo od proteina dobili aminokiseline, potrebni su nam enzimi iz skupine proteaze da te proteini rascijepaju do najsitnijih dijelova. Enzimi su dio probavnog sustava i luče se u raznim dijelovima probavnog sustava. Veliku ulogu u metabolizmu proteina igra želudac. Tamo se proteini denaturiraju i ulaze u seriju cijepanja u nastavku probavnog trakta da bi do tankog crijeva stigli u obliku aminokiselina. U tankom crijevu se te aminokiseline apsorbiraju i cirkuliraju krvotokom do mjesta gdje su potrebni. Zamislite tek tu inteligenciju koja je osmislila sistem po kojem tijelo zna gdje što treba poslati! Genijalno!
Želudac i hormoni
Znamo da naše emocije utječu na naše tijelo. Desi nam se neka misao, a zbog nje osjetimo neku emociju. Ako je to kronično prisutna emocija poput brige, zabrinutosti oko budućnosti, obitelji, posla, onda će tom kroničnom emocijom biti pogođen naš želudac, jednjak i crijevo. Pogledajmo sad kako briga utječe na hormone i plodnost. Ukoliko imamo neki mindset koji nas drži u kroničnom stanju brige ili osjećaja da nešto ne možemo probaviti (odnosi, situacije, zadaci i sl.) vrlo je izgledno da će se naš želudac razboljeti. Bolestan probavni sustav, slabije obavlja svoju funkciju. To znači da se slabije luči želučana kiselina, žuč i vrlo važno, probavni enzimi!
Stres smanjuje lučenje enzima
Kronično stanje brige, straha, ili bilo koji drugi kronični stresor – stavljaju nas u stanje stresa. To je u biti stanje opisano gore. Stanje u kojem nije prioritet metabolizam proteina. U stresu nam treba samo šećer kao brzi izvor energije. Zato se u stresu snižava proizvodnja enzima i probavnih sokova pa tako osoba koja je pod nekim kroničnim stresom, a možda ga ne percipira kao stres, može unositi dovoljno proteina na papiru, ali njenom tijelu to nije dovoljno. Uzalud nam proteini koje unesemo ako nemamo dovoljno enzima da ih metaboliziraju do aminokiselina.
Proteini i hormonalna ravnoteža
Da bismo dakle održali hormone u ravnoteži, nije nam samo dovoljno unositi onih 0,8 g proteina po kilogramu tjelesne mase. Ti proteini moraju biti i dobre kvalitete tako da sadrže sve potrebne aminokiseline. I konačno, dok jedemo, moramo imati mir tj. mentalno i tjelesno stanje mira kako bi tijelo optimalno lučilo enzime i optimalno razgradilo unesene proteine iz hrane. U stresnim situacijama je lučenje enzima i 30% slabije. Ono što dodatno može biti problem u ovoj priči, jest prevelik unos kave koja brojnim osobama utječe na želučanu kiselinu, prevelik unos proteina, infekcija s Helicobacter pylori, neprepoznata hipoklorhidrija, neprepoznata želučana kila (hijatalna hernija), naravno gastritis i drugi želučani problemi. Dispepsija želuca nadalje može voditi do disbioze crijeva što nas začas dovodi k slabom imunitetu i hormonalnom disbalansu čak i neplodnosti. Generalno, takvo stanje crijeva, mozgu signalizira stres, a u tom stanju mozak tijelu salje hormone stresa i isključuje funkciju optimalne probave i reprodukcije.
Što pomaže?
Ono što ima smisla je svakako nutricionističko savjetovanje. Saznaj koliko ti proteina treba i kakvu hranu moraš konzumirati da to osiguraš. Poradi na svom stanju uma i tijela kako bi u vrijeme objedovanja osigurala opuštenost. Vodi računa o zdravlju svog želudca i crijeva. Neke aminokiseline su posebno bitne za hormone i zdravlje crijeva (npr. glutamin). Vodi računa i o unosu vitamina i minerala, posebno vitamina b12, cinka, selena i magnezija. Konzultiraj se s nutricionistom ima li smisla suplementirati probavne enzime, i ako da, koje, koliko i kada. I naravno ne zaboravi adekvatnu hidraciju, vlakna i probiotike jer bez njih, crijeva neće biti zdrava i u stanju apsorbirati sve potrebne hranjive tvari, pa tako i aminokiseline.
Savjet za kraj, prije no što ideš konzumirati obrok bogat proteinima. Sjedni. Na čas zatvori oči i umiri misli, osjeti radost zivota u srcu, pojedi malo jabuke sa đumbirom. Par puta duboko udahni, izdahni – iz trbuha. Opusti trbuh i zdjelicu, vilicu, oči. Nasmij se par puta i onda jedi polako žvačuči uživajući u hrani!
