Znam da ovakav naslov na stranici o plodnosti i podrsci na putovanju do bebe ne ocekujes, ni ja to nisam ocekivala. Ovdje putovanje do bebe opisujem iz nesto drugacijeg kuta koji je za mene bio prava prekretnica!
Koliko puta ste culi da su ljudi sve pokusali kako bi dobili bebu? Koliko puta su oni culi da se trebaju samo opustiti, zdravo hraniti, rano lijegati i samo se voljeti? Koliko puta su dosli do te mjere da pretjeraju s tim mjerama i podrede zivote tim ili nekim drugim mjerama koje ce dovesti do zaceca? I nista. Samo frustracija i osjecaj ludila.
Ti buduca majko i buduci oce, ti da se opustis, ti da se pobrines o SEBI. Ti o sebi i radi sebe, a ne radi bebe. Nijedna od tih preporuka nije za bebu – za tebe je.
Kad nam je mama govorila (ako imas srece) – ajde na spavanje, ne gledaj gluposti na TVu, ne smucaj se sa svakim, jedi zdravo, mani se cigareta, alkohola i droge, obuci majicu i potkusulju; nama je to govorila, radi nas – NAMA! Ne radi nekog tamo, radi nas!
Tako ce vam i pravi lijecnik reci, tako i ja svojim klijentima pomazem da se opuste, da se pobrinu o sebi, da spoznaju koliko vrijede. Oni da se opuste! Ti buduca majko i buduci oce, ti da se opustis, ti da se pobrines o SEBI
(hrana, spavanje, samopostovanje, samoljubav!!!). Ti o sebi i radi sebe, a ne radi bebe. Nijedna od tih preporuka nije za bebu – za tebe je. Jer kad si ti dobro onda mozes brinuti o bebi. I tu pod brigom mislim na grijanje tjelesnom toplinom, snabdijevanje organskom hranom i gradevnim materijalom, grijanje ljubavlju, samopostovanjem i sigurnoscu koje iz tebe zraci! Cujemo li ovo – ljubavlju, sigurnoscu, samostovanjem koje iz nas zraci! Cujemo li ovo stvarno… Mozemo li dati i odasiljati nesto sto u sebi ne priznajemo?!
Dugo nisam htjela biti djevojcica. Tesko mi je bilo biti mlada zena. Dugo nisam htjela bebu. Tek kad sam dozvolila femini u sebi da raste i plese, pocele su drame. Izasla je povrijedjena i sklupcana, ona kojoj do tada nisam dala da dise.
Trebalo joj je vreman dok se uspravi i nadje ritam sigurnog koraka. Sada zelim bebu, i evo dok ovo pisem evo izvjestaja u brojkama (izrazeno onako kako to Mali Princ nikada ne bi izrazio): ovog mjeseca drugi put pokusavamo.
Do sada smo izbjegavali plodne dane i ejakulaciju u meni, a sada ejakulacijom gadjamo moje plodne dane. Rijecnikom fertility zajednice ovo zvuci jako grubo, jako muski, jako nedoreceno (a jos sam bila blaga).
Srecom, nasa stvarnost nije takva, toliko jos znamo da ne napravimo stres od necega u cemu smo do sada uzivali. Jer kao radi bebe… Recimo samo da se sredinom mog ciklusa jos malo vise volimo, ja malo vise volim sebe odkad sam si dozvolila opciju majcinstva i muz malo vise voli mene (voljela bi da i on jos malo vise voli sebe, polako😉 ) I da vam sad kazem kako je nastao naslov ovog bloga.
Osjetila sam u jednom trenutku bas maloprije „ne, nije jos vrijeme za bebu“ A sljedeca misao je bila, osjecam se tako dobro i shvatim – pa cekaj, pa ovo je tek PRAVO vrijeme za mene“. Tek sam danas cula, osjetila, shvatila koliko sam mjesecima, godinama vec napeta i kako se tek sad, kad sam joj dala ljubavi i paznje, ona femina izravnala i jos joj malo treba da uhvati lagan korak.
Zasto je „radi nekoga“ uvijek jaci razlog za akciju od „radi mene same“?
Kako smo mi zene hm, cudne, kolio smo sposobne brinuti o drugima – kao da nam je to cijela misija i svrha. Svakako nam je urodjeno da skrbimo i njegujemo, volimo – samo je negdje putem ispala navika da to sve, skrb, ljubav i njegu damo i sebi. A i o drugima puno vise brinemo no sto skrbimo… Dakle radi bebe sam zdrave navike stavila kao prioritet. Radi bebe ugasim laptop navecer iako imam volje raditi jos 5 sati.
Radi bebe ne jedem nesto zbog cega bi tu i tamo poklekla. Zasto je „radi nekoga“ uvijek jaci razloga od „radi mene same“? Pa drage moje, dokle smo dosle. Ako je
tako, onda se postavlja pitanje da li je #fertilityjourney zapravo dio osobnog puta, dio oslobadanja one femine kojoj nismo dale da dise. Put na kojem ucimo sto znaci „radi nas“ Ono nesto sto je nama bilo potrebno, a kao cinile smo to radi bebe. Da li je moguce da u #ttc periodu ne uspjevamo zaceti, jer ne shvacamo i ne prihvacamo staviti sebe na prvo mjesto – a beba istovremeno zna da je vazno da ona na prvom mjestu (#mama) bude dobro kako bih ja (#beba) bila zbrinuta, voljena, njegovana, sigurna.
Stoljecima je u muskom drustvu tesko i nepovoljno bilo biti zensko. Jesu li muskarci slabici ili su zene iz ocaja samo odlucile obuti muske cipele i preuzeti androgenu ulogu cak i hormonski? Pa oboje ima smisla. Znate li da po jedna na 5-10 zena ima dijagnozu sindroma policisticnih jajnika #PCOS. Ako pitate dr. Christiane Northrup, to je nisto drugo nego sindrom „ne-dozvoljavanja da bivamo zensko“!
Da pustimo da ta #femina zivi u nama u obliku redovitih ovulacija. Umjesto toga, moderna je zena ili pilulom odlucila blokirati svoju Feminu (ubacujem joj veliko slovo, #Femina) ili mobilizirala puno androgena (sto je suprotno od estrogena i progesterona) da #ovulacija nema sanse.
Sjetite se, bez ovulacije nema progesterona. Bez progesterona nema trudnoce – onoga zbog cega je zena #bioloskizena, onog esencijalno zenskoga. Jedino sto ni muskarci ni moderne zene nisu ocekivali da ce doci do nevjerojatnog porasta neplodnosti (preko 25 milijuna ljudi u Europi).
A zamislite koji je vodeci #uzrokzenskeneplodnosti danas u svijetu?! Da, #sindrompolicisticnihjajnika, tako nespretno nazvan jer je vise metabolicko-endokrinoloska bolest no samo pitanje cisti na jajnicima, okarakteriziran izmedjuostalog izostankom ovulacije, dakle Femine, koja negdje cuci usutkana i posramljena, ne izlazi. Zamislite!
Pisano 13.8.2019, (u 22:25, spremam dokument i veceras odlazim na vrijeme leci – #radisebe). Radi vas se nadam da cete clanak citati srcem, onako kako bi to ucinio #MaliPrinc. Sretno!
